2010-03-17 , Autor: Ozren Buriša | |
Mnoštvo motocikala sa sobom je donijelo isto tako povelik broj moto klubova. Seciramo postupak kroz koji su brojni osnivači već prošli te donosimo korisne savjete svima koji se tek žele uključiti
Sve ih je više. Rađanje novih moto klubova u Hrvatskoj pravi je mali sociološki fenomen, a pogled na kalendar događanja na moto sceni otkriva golemi broj klubova koji su niknuli u poprilično kratkom razdoblju. No, ne reagiraju svi jednako na taj fenomen. Naime, dok je jednima drago što se vožnja na motociklu toliko popularizirala da svako malo mjestašce ima moto klub, drugi pak žale za vremenima kada je pripadnost klubovima bila povlastica rijetkih i izabranih pojedinaca. Je li izgubljena nekadašnja čar bajkerskih društava? Vjerojatno da, no to je realnost današnjeg vremena. U posljednjih deset godina došlo je do svojevrsne eksplozije u popularnosti, što potvruje i stalni porast u broju prodanih motocikala (uz iznimku prošle godine, naravno!). Bez obzira na stavove prema toj društvenoj pojavi, i danas ima velik broj grupica koje teže tome da osnuju vlastiti - MK! Zašto bi to htjeli? Možda imaju posebne interese te se razlikuju od postojećih klubova. Fokus su im, primjerice, putovanja i žele okupiti upravo vozače koji dijele tu istu strast. Ili je možda riječ o grupi vozačica ljepšeg spola koje ne žele biti u podređenom položaju te osnivaju vlastiti klub kao što je prvi ŽMK u Hrvatskoj, osječke Legice. Ili se možda naprosto radi o klincima iz kvarta koji imaju svoje skutere i 125-ice te se žele podići na višu organizacijsku razinu od neformalnog druženja. Dakle, bez namjere da sudimo o bilo kojoj od tih motivacija, pred zakonom su sve legitimne, a osim toga, procedura pokretanja vlastitog kluba je jednostavna, što pokazuje i sve više odvažnih koji su je uspješno prošli. Donosimo vam „korak-pokorak“ vodič za osnivanje moto kluba.
1. Grupa ljudi
Moto klub pripada neprofitabilnim udrugama na koje se primjenjuje zakon o udrugama koji kaže da je potrebna grupa od najmanje tri osnivača kluba. Ako ih je pak više od tri, nužno je oformiti upravni odbor u kojem su tri člana - predsjednik, potpredsjednik i tajnik. Predsjednik snosi odgovornost osnivanja kluba. Nadalje, po mogućnosti se izabire jedan blagajnik, a poželjno je imati i knjigovođu radi pisanja obaveznih financijskih izvješca o radu udruge. Također, obavezno je i vođenje evidencije članova jer su - u slučaju propusta - propisane ozbiljne novčane kazne.
2. Papirologija
Sve kreće sa zapisnikom o osnivanju kluba u koji se, između ostalog, upisuju imena osnivača i njihove funkcije. Ipak, glavni je „papir“ statut koji definira ciljeve, djelatnosti za ostvarivanje ciljeva, pravila o članstvu, odredbe o nazivu i sjedištu kluba, zastupanju, način odlućivanja i trajanje mandata, prestanak postojanja udruge te mnoštvo drugih detalja. Uz to, u njemu se mogu definirati i eventualne „diskriminacije“ kao što je isključivo muško (ili žensko) članstvo. Ako vas je ova lista uplašila - ohrabrite se, jer za sve postoje već gotove šablone. Pronađite srodan statut nekog postojećeg moto kluba, a uz neznatne promjene možete brzo i jednostavno imati spreman svoj primjerak. Također, još jedan potreban papir je zahtjev za registraciju udruge (koja nije obavezna, ali je poželjna), čiji se obrazac može skinuti sa stranice www.uprava.hr. I na kraju, potrebno je sastaviti i molbu za osnivanje kluba.
3. Državne i županijske institucije
Statut, zapisnik o osnivanju i molba za osnivanje kluba dostavljaju se u ured za udruge županijskog ureda za opću upravu. U Zagrebu je to gradski ured nadležan za poslove opće uprave. Odgovorni u toj instituciji ispunjavaju svoju stranu papirologije te izdaju rješenje da je moto klub upisan u županiju kao udruga. Tako dolazimo do sljedeće stanice u posjetima institucijama. Statistički je ured nadležan za izdavanje OIB-a i maticnog broja kluba, a kao pravno tijelo klub mora imati svoj štambilj. U matičnom uredu dobiva se potvrda o postojanju kluba te se odlazi u poreznu upravu. Službenici svakog ureda uglavnom će vam davati upute za sljedeći korak, a u toj fazi potez je otići u banku ili zavod za platni promet te otvoriti žiro-račun za koji su potrebna najmanje tri potpisnika. Posljednja stanica je registar udruga u kojem se dobiva registracijski broj.
4. Vrijeme
Logično sljedeće pitanje je koliko sve to traje. To u velikoj mjeri ovisi o vašoj preciznosti i točnosti u ispunjavanju papirologije. Naime, problemi i nedosljednosti u statutu mogu znatno usporiti postupak jer nakon izdavanja molbe treba čekati da se statut odobri. U slučaju odbijanja krećemo ispočetka. Županijski ured svoj posao - ako je statut ispravan i ne vraća se na popravak - obavlja za otprilike tjedan dana. Premda je nekima cijeli postupak od ideje do realizacije trajao i više od dva mjeseca, u idealnom je slučaju sve gotovo između dva tjedna i mjesec dana. Stoga, krenete li odmah, sezonu možete započeti sa svojim bojama na leđima.
5. Interna pravila
Riječ je o mjestima gdje je potreban oprez. Premda su vaši ciljevi možda promicanje vožnje na dva kotača, sigurnost na cestama, edukacija djece ili nešto drugo, uz državne zakone o udrugama postoje i nepisana pravila. Naime, MK nije isto što i MC. Za neupućene - MC klubovi ne primaju u članstvo žene, policajce, djecu ili članove bez motora, a ostali najprije moraju proći dulji proces stažiranja (prospect period). Započinju kao „hangaround“, zatim kao „prospect“ te konacno postaju punopravni. Kada zadovoljite državne uvjete, vi ste osnovali MK, ali MC ima vlastita pravila. Dakle, krenimo s bojama. One mogu biti trodijelne jedino ako se radi o MC-u, a to znaci da su ime kluba, klupski znak i ime mjesta odvojeni. S druge strane, u slucaju MK moraju biti u jednom komadu. Nadalje, moto klub koji nije MC, ne smije stavljati natpis „MC“ u svoje boje, a svakako je važno i obratiti pažnju da logotip i riječi ne budu „ukradeni“ od postojećih klubova.