MR: O TT-u svi maštamo, mnogima je krajnji doseg gledanje utrke iz neposredne blizine, uz živicu iz nekog dvorišta, ali ti si odlučio nastupiti. Kada, kako, zašto?
Loris: Isle of Man me zaintrigirao još prije desetak godina, ali tek posljednje dvije-tri godine počeo sam vrlo intenzivno razmišljati o nastupu. Prošle jeseni ispunio sam online pristupnicu i ubrzo je započela komunikacija. Morao sam dostaviti svoju kratku biografiju, ispuniti njihove upitnike, navesti sportske uspjehe, priložiti snimke vožnje s natjecanja, dokumentaciju s liječničkog pregleda itd.

MR: I onda? Procijenili su da si dovoljno dobar potencijal?
Loris: Da, bili su zadovoljni, a posebno ih je impresionirala moja on-board snimka s utrke u Križevcima. Možda je baš to bio dodatni motiv da me pozovu na otok Man, na preliminarno upoznavanje i svojevrsni prvi trening. Bez motocikla, jer krug od 60 km zapravo je javna prometnica, koju smo prošli u kombiju. Zadržavali smo se na ključnim mjestima, tako da nam je trebalo više od četiri sata.

MR: Kakav si dojam ostavio? Što je rekao Milky, on je zadužen za newcomere, a znamo da im je sigurnost izuzetno važna?
Loris: Pohvalili su moj pristup i stav, očito su prepoznali koliko sam ozbiljno pristupio cijeloj priči. Na nekim kritičnim zavojima znao sam objasniti baš sve detalje. Što nije ni čudno, jer sam pregledao sate i sate on-board snimki, a videoigru 'Ride on the Edge 3' obično igram sat do dva dnevno. Tako da sam sve zavoje naučio napamet, a počeo sam ih i sanjati. Dobio sam potpise da sam trening obavio uspješno i vratio se kući.

MR: Na čemu je sada fokus? Do početka utrke preostalo je malo vremena.
Loris: Sada rješavam papirologiju, police osiguranja, ATA karnet i stotinu drugih detalja vezanih uz putovanje. Velik je to logistički pothvat, jer sa mnom putuje i cijeli tim. Budući da sam stazu upoznao virtualno, sada puni naglasak stavljam na kondicijske pripreme, jer TT je vrlo naporna utrka koja od vozača zahtijeva besprijekornu psihofizičku spremu.

MR: U redu, psihički si spreman, a kako izgledaju treninzi?
Loris: Kondicijske pripreme vodi Marijo Jantolek. Treniram svakodnevno u teretani, ali ne klasične vježbe snage. Nakon što sam odvozio jedan žestoki session na Marofu izmjerili su mi puls od 160 otkucaja u minuti. Nakon toga pod budnim okom Jantoleka radim naporne kružne treninge koji uključuju tzv. marince, trčanje na traci i brojne druge elemente, bez odmora, uz prosječan puls od 170 ili više. Pritom koncentracija ne smije pasti, jer TT je nešto poput maratona, ne smiješ biti umoran.

MR: Je li te strah? Što će ti na utrci predstavljati najveći izazov?
Loris: Doza straha postoji, naravno, razmišljao sam i da mogu poginuti. Ali tamo moraš biti spreman na sve. Savršenom pripremom nastojim maksimalno eliminirati mogućnost pogreške. Sve je stvar koncentracije, uvijek moram točno znati koji je sljedeći zavoj, a ukupno ih ima 248. Najveći problem predstavljat će ravni dijelovi staze koji se voze punim gasom i do 45 sekundi, ali i skokovi pri velikim brzinama gdje se zrakom leti i po 30-ak metara.

MR: Kako izgledaju kvalifikacije?
Loris: Imamo pet dana za kvalifikacijske treninge, svaki dan po dva sessiona, jedan ujutro i jedan predvečer. To će mi biti prvi izlazak na stazu s motociklom. Prvi krug, kao newcomeri, vozimo iza Milkyja, u jednom umjereno brzom tempu, da steknemo osjećaj za brzinu. Plan je da u prvim danima vozim na 60-70 posto svojih mogućnosti, a zadnja dva dana 'stisnem' do daske. Ove godine je gužva na kvalifikacijskoj listi i na startu utrke naći će se 60 najbržih od 104 prijavljena u klasi supersport. Predviđam da će kvalifikacijska norma biti 115-117 mph prosječne brzine po krugu.

MR: Koja sekcija staze će ti biti najzahtjevnija?
Loris: Možda Bray Hill, tamo se vozi velikom brzinom nizbrdo i zatim uzbrdo, mislim da je uspon oko 30 stupnjeva nakon čega slijedi skok u kojem je ključno sletjeti na stražnji kotač. Također, postoje i vrlo grbavi dijelovi staze koji se najjednostavnije prolaze punim gasom, kao na motocrossu glisiraš stražnjim kotačem po vrhovima valova. Uglavnom, skokovi su mi najveća nepoznanica, pogotovo jer se odvijaju pri vrlo velikim brzinama.

MR: Osim što se velikim dijelom vozi punim gasom, postoje li neke crne točke?
Loris: Richard 'Milky' Quayle je vrlo iskusan trkač, domaći čovjek, jednom je i upisao pobjedu. Ukazao nam je na sve potencijalne zamke. Recimo, na 13. milji je posebno zahtjevan zavoj, s vrlo specifičnim ulaskom, jer je tjeme zavoja dublje, tek na drugom uglu. Djeluje nelogično, ali ako mu se pravilno pristupi, nema problema. Vrlo je bitno u mislima biti korak ispred i točno znati kakav zavoj slijedi. Milky nam je kao newcomerima naglasio – ako nisi siguran kakav je zavoj ispred tebe, radije pusti gas, udahni i ponovno uhvati ritam. Nema veze što ćeš 'pokvariti' vrijeme tog jednog kruga, greške se plaćaju životom! Također, gore je klima specifična, kiša nije rijetkost, pa dijelovi staze koji su u sjeni dugo ostaju vlažni i problematični, a ima i slijepih zavoja.

MR: Koliko vozaču newcomeru treba vremena da postane konkurentan?
Loris: Nitko nije bio brz prve godine nastupanja. Nema generalnog pravila, ali za stjecanje iskustva potrebno je najmanje tri godine. To je velik izazov za newcomere, primjerice, ja u kvalifikacijama trebam biti brži od nekih natjecatelja koji tamo voze već godinama. Iskustvo se ne stječe preko noći.

MR: Što ćeš jesti gore, sviđa li ti se britanska kuhinja? Što najviše voliš na tanjuru?
Loris: U posljednje vrijeme jedem isključivo piletinu i rižu (smijeh). Nosit ću svoju hranu, znam sve omjere, brojim kalorije, uzimam i neke suplemente. Već sam snimio lokacije supermarketa na otoku, ispraznit ću im sve frižidere s pilećim prsima!

MR: U kakvoj je kondiciji tvoja Yamaha R6? Koji će biti set-up ovjesa?
Loris: U motoru je sve novo, odrađena je tehnička priprema za supersport, iako je motocikl bliži klasi superstock 600. Ima 132 KS na kotaču, konkurenti obično imaju 140 KS. Ne želim ju forsirati, iako su sve unutarnje komponente nove, nikad ne znaš. Zato ju neću 'fućkat' do samog kraja, treba mi za utrke PH u nastavku sezone. Nabavio sami veći tank goriva od 22 litre, koji je obavezan jer serijski od 18 litara nije dovoljan. A set-up ovjesa je bazni koji mi odgovara za cestu, nekakva zlatna sredina, motor ne smije biti tvrd i napet. Problem je i što su velike razlike na određenim sektorima staze, pa je teško naći idealnu postavku. Što se tiče završnog prijenosa, dobio sam savjet da stavim 4 zuba duži prijenos nego na Grobniku.

MR: Na kojim gumama ćeš voziti?
Loris: Na utrkama na stazi vjeran sam Pirelliju, ali na TT-u ću voziti na Metzeleru. Stražnja guma je posebna (C0158 slick), sa specifičnom dvokomponentnom smjesom, isključivo dostupna za kupnju trkačima koji nastupaju na TT-u i Northwestu 200, po cijeni od 160 eura za komad. Stražnja guma po sredini ima tvrdu smjesu, a na ramenima mekanu. To je čini izdržljivom na dugim ravnicama gdje se vozi punim gasom. Potrebno mi je 10 stražnjih koje ću kupiti gore i osam prednjih guma (Metzeler K1 slick) koje mi je ustupio splitski Motobox.

MR: John McGuinness, Michael Dunlop, pa i Peter Hickman su relativno 'kršni' momci. Kakvu ulogu igra masa samog vozača, je li to u jednu ruku prednost?
Loris: Da, za razliku od MotoGP-a, na TT-u ne prolazi tjelesna konstitucija poput jockeya. Tamo likovi poput Dani Pedrose nemaju šanse. Za hrvanje s motorom i slamanje u zavojima treba biti jak kao ragbijaš, a bitna je i snaga vratnih mišića. Dobro je što sam relativno visok i velik za R6, to je svakako plus.

MR: Što vidiš kao svoju kompetitivnu prednost na TT-u?
Loris: Cestovne utrke poput Križevaca i Slavonskog Broda, gdje se prolazi vrlo brzo uz prepreke u neposrednoj blizini, donijele su mi vrijedna iskustva. Također, smatram se vrlo preciznim vozačem, što je na otoku Man od izuzetne važnosti. U Križevcima još nisam pobijedio, kad me baš išlo, dogodio mi se neki tehnički peh s motorom. Ali ove godine u lipnju nastupit ću u Križevcima i pokušati pobijediti. Nadam se uspjehu, jer ipak ću trening odraditi na otoku Man, što ne može biti bolja priprema (smijeh)!

MR: Na TT-u i sličnim cestovnim utrkama snaga motora nije presudna?
Loris: Točno, motocikl u tim uvjetima ne dolazi do izražaja koliko sama vještina vozača. Na TT-u se vidi tko je pravi pilot, jer svi se nalazimo u istim uvjetima. Grobnik? To je nešto sasvim drugo, netko može imati milijun krugova iskustva. Na TT-u pobjeđuje onaj tko se najbolje snađe, nema tu treninga. Evo recimo Guy Martin ima osam podijuma, ali nije upisao niti jednu pobjedu. U svakom slučaju, ovo će biti povijesni TT jer Michael Dunlop ima 25 pobjeda i samo ga jedna dijeli da se izjednači sa stricem. Joey Dunlop je s 26 pobjeda još uvijek neprikosnoveni 'kralj planine', ali je vrlo izgledno da će se ove godine to promijeniti. U top 3 pripada još John McGuinness s 23 pobjede.

MR: Zvuči nevjerojatno, ali ti uopće nemaš položenu A-kategoriju?
Loris: Istina, ali motore uopće ne želim voziti po cesti. Fokusiran sam na utrkivanje, a tko zna, možda i položim A-kategoriju kad završim karijeru. Samo postoji jedan problem, ne mogu se ja vozit po ograničenjima, ma netko bi mi izletio i dogodila bi se nesreća, a to ne želim. Tijekom slobodnih vikenda organiziram tečajeve vožnje na stazi u Marofu, to je priča koju želim graditi dalje. Edukacija vozača mi je jedan od prioriteta, kroz školu je prošlo gotovo 700 vozača i svi su na kraju dana imali širok osmijeh na licu, a ja uspijem i nešto zaraditi. Tijekom zime šarafim po automobilima kod strica Darka u radioni u Dubravi, to mi je isto za podebljanje budžeta, jer utrkivanje je skup sport.

MR: Koji su ti planovi za ostatak sezone?
Loris: Načelni plan je voziti PH do kraja. Zbog TT-a ću propustiti prve dvije utrke sezone, ali i dalje imam dobre šanse za osvajanje titule. Već imam Zlatnu kacigu, ali da, lovim i četvrtu titulu prvaka u klasi 600, to u Hrvatskoj još nikome nije uspjelo.

MR: Želimo ti sretan put, sportsku sreću i zapažen nastup na ovogodišnjem TT-u. Neka ti to bude najlošiji plasman na Isle of Manu, jer znamo da se želiš vratiti i dogodine.
Loris: Hvala, spreman sam, vjerujem u sebe i nadam se uspjehu na kvalifikacijama. Znam da neće biti lako, ali kad na startnoj liniji marshall digne ruku s mojeg ramena – kreće utrka života!