Godine 1936. nemali ponos i ushit zavladao je u tvornici u Milwaukeeju. Predstavljen je novi model E, prejednostavno imenovan proizvod koji će fascinirati moto industriju te moto svijet uopće, a ponajviše ljubitelje marke kojih je već tada bilo podosta. Zahvaljujući sasvim novorazvijenom V-2 motoru sa specifično izvedenim podizačima ventila koji su preko „koljena“ ulazili u glavu motora i pokretali ventile, taj je model vrlo brzo prekršten u knucklehead i kao takav ušao u povijest kao legenda razvoja Harley-Davidsona. Iako je ime bilo pučko i značilo 'idiot', knuckle je kao model donio kvantni skok Harley-Davidsonu, tada 33 godine staroj kompaniji.

Razvoj tog motora, koji je započeo 1931. godine, bio je za ono vrijeme iznimno riskantan potez, čak i za Harley-Davidson jer je u tom trenutku velika svjetska kriza bila u punom jeku, a SAD njome izuzetno pogođen. Stagnacija i propadanje obilježavali su svakodnevicu, a mnoge su tvrtke i bankrotirale. Nezaposlenost u Sjedinjenim Državama je u jednom trenutku narasla na 16 posto, a gotovo osam milijuna stanovnika je bilo bez posla te doslovce bez kruha. Primjerice, grad Chicago bio je toliko novčano devastiran da jedno vrijeme nije mogao smoći plaće ni za učitelje u osnovnim školama. Kriza je upropastila i poljoprivredu, a velika plodonosna polja na američkom Srednjem zapadu su bila zapuštena i postala su prašnjave livade. Štoviše, narasle su i cijene hrane i budućnost se nije nimalo činila blistavom.


No, u jeku krize buđenje je došlo s vrha države, a iako se to događalo prije čak 75 godina, naša bi današnja vlast mogla svakako nešto naučiti od Amerikanaca iz tog doba. Primjerice, predsjednik SAD-a Hoover grmio je: „Amerikanci, vrijeme je da izvučemo glavu iz pijeska!“ i u nacionalnom zamahu kakav je rijetko ponovljen kroz povijest, Amerika je ponovno počela ostvarivati rast ekonomije i kriza je polako počela popuštati. Uz to, u to su vrijeme nastale stvari koje još i dan-danas fasciniraju. U New Yorku je izgrađen Empire state building, za tadašnje vrijeme velebni neboder visok 449 metara koji je narednu 41 godinu bio najviša zgrada na svijetu. Odmah nakon što je dovršen, RCS-televizija je na njega postavila veliku TV-antenu jer je tada TV smatran dobrom bogatih naroda, što su Amerikanci svakako bili i još jednom poslije krize željeli postati. U isto su vrijeme izmišljeni te u velikoserijsku proizvodnju uspješno pušteni električni brijač za muškarce i danas nezamjenjivi najlon.

Artur i Walter Davidson, William S. Harley i William A. Davidson uz knucklehead

Amerikanci se nisu predavali, a takav se duh osjećao i u upravi Harley-Davidsona gdje je odlučeno da se krene u razvoj posve nove tehnologije koja će omogućiti razvoj snažnih, brzih i lijepih motocikala. Za razvoj je trebalo četiri godine, od 1931. do 1935. kada je predstavljen novi motocikl za sezonu 1936., a koji je u tom trenutku bio tehnološki vrhunac. Osim uspjeha na domaćem tržištu, knucklehead je postao i globalno tražena roba te se tada pridružio invaziji novih američkih proizvoda koji su pokoravali svijet poput samoljepljive trake i Zippova upaljača. Knucklehead je otpočetka pratila dobra karma - razvijen je u jeku krize, a njenim je prolaskom postao proizvodom koji se počeo tražiti u sveopćem dobrom raspoloženju kupaca koje je generirao dugo očekivani ekonomski rast te vjera u bolje sutra. Mnogi su ga uvrštavali u svoju listu želja zajedno s putovanjem u Europu novim transatlanskim parobrodom „Queen Mary“ ili još atraktivnijim letom prema Njemačkoj u cepelinu hindenburg koji je u to vrijeme ostvario svoje prvo međukontinentalno putovanje.

Također, tijekom krize motociklistička je industrija osmislila izvrstan marketinški moto „Motociklizam je sport za slobodno vrijeme“, aludirajući pritom da će kad-tad započeti uobičajen ritam rada i odmora u američkim domovima. Kada je kriza prošla, knucklehead je postao krunom tog napora i pobrao je tržišne „lovorike“.

I stručna motociklistička javnost i kupci su otpočetka bili oduševljeni tim modelom. Već tada su motociklisti pokazivali želju za što više snage, a dizajn s dva ventila u glavi motora tada je bio jedan od najboljih načina da se motor učini kompaktnim i snažnim. Iako je motor novog E-modela u osnovi bio poznata stvar s cilindrima postavljenima pod kutem od 45 stupnjeva, područje iznad rebara za hlađenje cilindara nesumnjivo je pripadalo novom vremenu, a osnovna konstrukcija ni danas nije bitnije promijenjena. Povrh toga, OHV - overhead valve konstrukcija s elegantnim podizačima i „rocker arm“ klackalicama koje pokreću ventile bila je veliki napredak u odnosu na dotadašnje SV-modele s bočnim ventilima.

Uz to, novi je motor originalno imao obujam od 61 kubičnog inča ili oko 1000 ccm, a razvijao je oko 40 KS. Uz standardnu verziju razvijena je i verzija EL koja je dobila nadimak „Special sport solo“ te je imala nešto veći omjer kompresije i snagu. Novi motor osim načina pokretanja ventila i njihove pozicije u glavi motora donio je i još neka rješenja poput suhog kartera i tlačnog podmazivanja uljem koje je bilo skladišteno u posebnom uljnom spremniku. Tada, 1936. godine nitko nije mogao ni pretpostaviti da će knucklehead postati prethodnikom svih sljedećih Harley-Davidsonovih modela i da se neka tehnička rješenja primijenjena na njemu neće nikada promijeniti. Osnovne izmjere poput broja cilindara, kuta među njima, načina hlađenja i pogona ventila te podmazivanja i danas su iste na većini modela.

1937. godine Joe Petralli dostigao je 220 km/h i oborio svjetski rekord

Međutim, osim tehnološkog naslijeđa koje je ostalo za njime možda je još važnije sociološko i obrazovno, koje je formiralo stav cijele svjetske moto scene o tome što je Harley-Davidson. Upravo to naglašava danas gospodin William G. Davidson, unuk jednog od osnivača koji smatra kako je knucklehead jedan od najljepših modela koji su ikad izradili te da je podjednako upečatljiv kao i logo kompanije, ako ne i više od njega. Kada bi nekom neupućenom stanovniku ovog planeta, ako takvih uopće ima, pokazali logotip, možda ne bi znao o čemu se radi. No, pokažite mu siluetu motora knucklehead i velika je vjerojatnost da će nepogrešivo reći - to je harley-davidson. To svaki predsjednik uprave i glavni dizajner moraju uvijek imati na umu. Gospodin William u svojoj kolekciji tako ima pet primjeraka knuckleheada, a mi se pak moramo pohvaliti da smo bili u prilici vidjeti jedan još rjeđi primjerak - originalni prototip knuckleheada.

Uz novu siluetu, dobro odmjerene proporcije i elegantne detalje poput konzole na spremniku goriva, knucklehead je napravio i iskorak po pitanju opreme i instrumenata koji dotad nisu bili toliko „bitni“ na motociklu.

Tijekom 1936. godine 1526 knuckleheadova napustilo je proizvodnu halu i isporučeno je osobno kupcima po cijeni od 400 američkih dolara. Kako bismo dobili osjećaj o kolikoj se cijeni radilo, treba reći da je „vekna“ kruha koštala osam centi, a galon benzina deset. Prosječan mjesečni najam kuće je bio oko 24 dolara. Već sljedeće godine, 1937. na modelu je napravljeno više od 100 izmjena, a stiglo je vrijeme i za dokazivanje u tada vrlo popularnim utrkama ubrzanja ili obaranjima brzinskih rekorda. Stoga je za tvorničkog vozača Joea Petraiea pripremljena „raketa“ obučena u aerodinamične oplate i s posebno pripremljenim motorom koji su napajala dva rasplinjača kroz koje je tekao vrlo skup i zapaljiv „alkoholni benzen“, a razvijao je visokih 67 KS. Neustrašivi Joe tim je motociklom 13. ožujka 1937. godine dostigao novi svjetski brzinski rekord od 136,2 mph iliti oko 220 km/h . Rekord je oboren tek 11 godina kasnije.

U samom praskozorju Drugog svjetskog rata Harley-Davidson podiže obujam svog OHV-motora na 74 kubična inča iliti 1213 ccm, snaga raste na 48 KS, a predstavljaju se i novi modeli F i FL.


Te iste godine, 7. prosinca Japanci su bombardirali američku flotu u Pearl Harbouru i sve se u trenu promijenilo. Svi kapaciteti usmjereni su u smjeru ratne proizvodnje, a tijekom rata, posebice nakon 1943., ni jedan motocikl nije izrađen za tržište.
Tek završetkom rata, ponovno se nastavilo s knuckleheadom, no prodaja nije išla onako dobro kako je to uprava Harley-Davidsona očekivala, i to ponajprije jer je Europa bila posve razrušena, te su prioritet bile hrana i obnova, a manje prijevoz i luksuz što je u to doba knucklehead svakako bio. Prvi koraci za daljnji razvoj napravljeni su 1946. kada je testirana nova prednja vilica springer koja je predstavljena na modelu za 1947. godinu. Uz to, dodana je nova instrumentna konzola na spremnik goriva koja je sada bila aerodinamički oblikovana, a takvo je postalo i stražnje stop-svjetlo.

Tako ste 1947. tada aktualni model FL mogli kupiti za 605 dolara, a „manji“ model EL za 590. Iako se već za 700 dolara mogao kupiti novi automobil, ta činjenica nije utjecala na dobru prodaju tog modela. Naime, od ukupno proizvedenih i prodanih 36.900 motocikala od 1936. do 1947., tek je u posljednjoj godini prodano više od 10.000 primjeraka.

Tko danas pak želi kupiti motocikl iz tog doba, mora za njega izdvojiti najmanje 220.000 kuna. Srećom, za ljubitelje marke Harley-Davidson ima i jeftinije rješenje - brojni novi modeli kojima je knucklehead direktni predak i koji još i dan-danas u sebi nose njegov legendarni duh.


Prototip H-D nucklehead uživo


Tijekom posjeta Sjevernoj Karolini u ljeto 2008. godine koautor ovih redaka imao je čast da sa svojim moto domaćinima posjeti najveći muzej povijesnih američkih motocikala „Wheels through time“ u Maggie Walleyu, NC, gdje se nalazi i jedan od najvrednijih primjeraka knuckleheada. Naime, riječ je o savršeno obnovljenom prototipu prve serije koji je vjerojatno jedini takav u svijetu, a nema ga ni u privatnoj kolekciji Harley-Davidsona.

Vlasnik muzeja Dale nije mogao izdržati prisutstvo moto novinara iz Europe u tišini pa je tom prilikom spremno „skočio“ na neprocjenjivo vrijedni knuckle i iz drugog, trećeg pokušaja nožnog pokretača pokrenuo ga iz dugog sna.

Moćan zvuk i harmonične vibracije motora zaorile su oko nas i doslovce natjerale suze na oči i Daleu i nama. Toliko je američke moto povijesti uspio ispričati taj zvuk u tih nekoliko trenutaka koliko smo ga imali prilike slušati. Dale i njegova obitelj, iako imaju muzej od nekoliko stotina motocikala vrijednih stotine milijuna dolara, iz „vjerskih“ razloga voze samo modele knucklehead od 1936. do 1947. godine koji nisu uopće restaurirani, već su u derutnom, ali originalnom stanju.