2011-03-04 , Autor: Kristijan Tićak, Slike: Vanda Kljajo

Puno toga događalo se i u Japanu. Primjerice, otvoren je tad najduži podmorski željeznički tunel Seikan, dug čak 53,4 km, koji povezuje otoke Honshu i Hokaido, a umrla je i jedna od ikona novije japanske povijesti, car Hirohito. Da, isti onaj Hirohito koji je Japan uvukao u sukobe neslućenih razmjera, koji je kapitulirao tek kad je njegov narod doslovce na svojoj koži osjetio razornu moć atomskih bombi koje su se obrušile na gradove Hiroshimu i Nagasaki.

No, kad se bolje razmisli, možda Japan nikad ne bi bio tolika industrijska sila u svjetskim razmjerima da nije bilo te tragedije. Cijela nacija uzdigla se iz pepela i ruševina i započela novu revoluciju, nama dobro poznatu kao „Made in Japan“. Radišni Japanci htjeli su pošto-poto skinuti stigmu gubitnika iz drugog svjetskog rata, pa su uvijek iznova oduševljavali potrošačko društvo kvalitetnim, a gotovo uvijek i upola jeftinijim proizvodima. Da, ispodprosječna cijena i iznimna kvaliteta postale su zaštitni znak proizvoda iz Zemlje izlazećeg sunca, kao što su se američki proizvodi isticali svrhovitom ambalažom i dobrim marketingom, a švicarski preciznim radom itd.

NR nije bio samo tehnički napredan motocikl, nego su i neka dizajnerska rješenja prvi put viđena na njemu. Čak je i Massimo Tamburini, tvorac legendarnog ducatija 916, priznao da su mu prednja svjetla, ispušne cijevi ispod sjedala te prednji blatobran poslužili kao inspiracija. Ako pažljivo usporedite ta dva motocikla, zasigurno ćete uočiti veliku sličnost. Pogledajte bolje, čak su i usisi na oplatama gotovo na istoj poziciji. Pokazivači smjera poslije su u identičnom obliku poslužili na modelu CBR 1100 XX. Pomoću sustava ogledala dobiven je efekt dubine i lebdenja digitalnih brojki na instrumentima, koji više sliče avionskom kokpitu nego onima na motociklu. Očarava pažnja posvećena detaljima, pogotovo ako pogledate kako je zbog aerodinamike zaštićen bočni oslonac.

Priča o Japanu gotovo se poklapa s pričom o Hondi. Neka tamo mala tvornica davno zaboravljenih vozila zvanih motorkotačima ušla je na europsko tržište, a svi znamo kako je to završilo - bankrotom uglednih europskih proizvođača motocikala. Cijena i performanse bile su ključne vodilje do pobjede nad konkurencijom. Poraženi se imaju pravo ljutiti, pa su govorili da Japanci zapravo samo jako dobro koriste već davno izmišljena europska tehnička rješenja, da im nedostaje maštovitosti, originalnosti itd. Hondu su takve izjave jako naljutile pa je odlučila svijetu ponuditi nešto potpuno novo, tehnički najnaprednije, dizajnerski neviđeno i atraktivno! Da ne zaboravimo, i jako skupo!

Tako dolazimo u godine s početka naše priče. Nekoliko sretnika nakon enduracea u Suzuki 1991. godine vidjelo je prvu verziju sad već legendarne honde NR 750. Oznaka NR kratica je od New Racinga, posebnog odjela koji je još 1978. osnovan u Asaki. Godine 1992. javnosti je i službeno predstavljena naj-honda svih vremena, s nevjerojatnom cijenom - nešto više od 100.000 njemačkih maraka. Neki su čak izračunali da bi to u današnje doba, uzevši u obzir pad vrijednosti novca, bilo oko 150.000 DEM (oko 550.000 kuna), pa se tako novi ducati desmosedici, s cijenom od 55.000 eura, čini kao „best buy“! Dakle, NR-om 750 srušen je mit o jeftinim japanskim motociklima.

No, što je to toliko vrijedno na motociklu za čiju bi se vrijednost danas moglo kupiti pet i pol CBR-a 1000 RR? Recimo, ručno izrađene oplate od karbonskih vlakana, aluminijska mono vilica, digitalni instrumenti s trodimenzionalnim prikazom podataka te vjetrobransko staklo koje je s unutarnje strane presvučeno slojem titana. Premalo, zar ne! Na svu sreću, tu je i ono što je NR-ov zaštitni znak, V4 motor. I to kakav V4! Kompaktan, uzak, s ovalnim klipovima i 32 ventila napravljena od titana te s elektronskim ubrizgavanjem goriva. Možda ti podaci danas nemaju toliku težinu, ali, ne zaboravite, riječ je o početku 90-ih!