Prošao je Škaro svašta u karijeri, od toga da je u svojoj nastupnoj sezoni 1987. bio viceprvakom bivše države u superbikeu. Tri godine kasnije upisao se u povijest hrvatskog moto sporta kao jedini s naših prostora koji je odvezao legendarnu utrku '200 milja Daytone'. Nije ju samo odvezao, već na kraju završio na odličnom 45. mjestu od ukupno 80 natjecatelja. Uspjeh dodatno pojačava činjenica da je vozio gotovo serijski Suzuki GSX-R 750 te iza sebe ostavio buduće legende superbikea poput Scotta Russella i Carla Foggartyja.

I tu dolazimo do poglavlja o 'rehabilitiranom ovisniku o brzinama i moto sportu', budući da je prije 15-ak godina Škaro - kako voli reći - počeo 'titrati na nekim sasvim drugim frekvencijama'. Utrke su za njega već tada bile odavno stvar prošlosti, no postao je velikim zaljubljenikom u električna vozila. Zdušno brani religiju zvanu struja u svakoj prilici, a u povodu 20 godina od pada Berlinskog zida (2009.), konstruirao je i svoj e-prvijenac - električni Wartburg, odmilja zvan 'Đipožder'.

Bio je to početak njegovih električnih ambicija, slijedilo je još nekoliko e-samogradnji, brod s e-panelima, a prije dvije godine Škaro je od dviju neispravnih Tesli Model S (karambol i potopljena u vodi) sastavio jednu potpuno ispravnu. Pritom je postao prvim Hrvatom koji je Teslu rastavio do posljednje matice te je ponovno sastavio. Dok smo radili tu reportažu, u kutu njegove radionice ugledali smo karambolirani e-motocikl Zero S za koji je Škaro najavio da je njegov sljedeći projekt. Samo je kratko dobacio: „Smislit ću nešto s njime.“ I smislio je, budući da su baterije, elektromotor i završni prijenos pronašli svoje mjesto u - Ducatiju Multistradi 620 - čime je zapravo ovaj motocikl postao - Ducati Zero!

Krenuli smo odmah s najlogičnijim pitanjem - zašto baš Ducati Multistrada? "Odavno sam volio Ducati, puno mi je značio u mladosti. Naime, 1979. sam napravio Ducati Pantah od svoga MZ-a, preuredio ga, formirao rezervoar, napravio grafike... Čak sam pobjegao iz vojske da bi ga vidio u Ljubljani, tamo je bilo predstavništvo u to vrijeme. Međutim, mit o Ducatiju se potpuno rasplinuo kada sam prvi put vozio 'japanca'. Jednostavno sam se potpuno priklonio njima zbog pouzdanosti, agilnosti, brzine... Međutim, uvijek je ostala ta prva ljubav, ta koja se pamti - Ducati. Ja sam stvarno volio Ducati. A zašto baš Multistrada?! Pa jeftina je i gadna - to je jako važno, vratit ću se na to kasnije... Ali je i udoban motor, a ja ga želim tjerati nemilice u svim uvjetima. Nikad ga ne perem, ne posvećujem mu nimalo pažnje, ali ga jako volim. I skupa idemo svugdje. A Multistrada je za to izvanredna", pjesnički će Škaro.

E-donator je već spomenuti Zero S s baterijom kapaciteta 11,4 kWh i elektromotorom snage 50 kW koji isporučuje 92 Nm okretnog momenta. Doseg mu je oko 150 km ako se vozite 90 km/h, dok je u gradskom režimu, ako ste suzdržani na gasu, doseg oko 200 km. Zero S ima integrirani punjač snage 1,3 kW te se na kućnu utičnicu puni oko šest sati. Kupljen je na licitaciji u SAD-u, a u Osijek je stigao s razbijenim prednjim dijelom (vilice, kotač, disk, instrumenti...).

Iako na prvu sve izgleda vrlo jednostavno, cijeli je proces bio itekako zahtjevan. Škaro je u razgovoru to svaki put naglašavao: „Morao sam raditi brojne modifikacije kako bi ubacio baterijski sklop i završni prijenos u okvir Multistrade. Postoje četiri točke, sve sam isjekao, ramu od Zera i Multistrade. Nikola iz Čepina, frajer koji se ne 'boji' aluminija, sve je zavario na mjeru. Adaptacijsku ploču sam na kraju učvrstio na pet vijaka, sa svake strane - 25 cm je svijetli otvor te rame na Ducatiju, morao sam raditi brojne druge modifikacije kako bih montirao tu bateriju. Masa joj je 90 kg, motocikl je sada teži oko 25 do 30 kg", rezimira Škaro.

Neizbježno je, naravno, i naše pitanje o Multistradi 620 - zar ti nije bilo žao tako unerediti taj motocikl? "Na kraju je to bila blasfemija u p.m. Izrezao sam jedan potpuno ispravan motor, simbolički 29. studenog, kao da je svinjokolja. Doslovce sam 'zaklao' motor na Dan republike, izrezao ga nepovratno. No na kraju je sve ipak imalo smisla, napravio sam to pažljivo. A imalo je smisla iz nekoliko razloga. Prvo - Zero S je šturi, mali motocikl koji su Ameri složili s vrlo malo materijala s namjerom da kupac bude zadovoljan. Međutim, većina nije i ne može biti, jer mu jednostavno nedostaje konkretnosti, dok na Multistradi ima vrlo mnogo materijala, a jeftina je.

Drugo - kao posljedica udarca, na Zeru je napukla aluminijska rama, što je dosta zahtjevno za popravak. I treće i najvažnije - da bi uvezao električni motor iz Amerike, moram ići izraditi elaborat, kao da letim u svemir. I to košta jako puno, na što jednostavno ne pristajem. Uvjeren sam da je ta cijela drama oko homologacije nepotrebna jer ionako postoji tehnički pregled. Zna se što je tehnički ispravan motocikl sa svjetlima, kočnicama… Sve sam morao izbjeći, jer sam sve to prolazio s Teslom. Zamislite, tjerali su me da mjerim buku na Tesli kako bi zadovoljio homologaciju", ljutito će Škaro. Njegov prijepor prema plaćanju trošarine je općepoznat. Od članstva u EU je po tom pitanju očekivao manje birokracije a više poduzetničke slobode.

No vratimo se mi Ducatiju Zero. Kako se uopće vozi ovaj osječki hibrid? "Ništa se nije promijenilo. Ista je stvar jer su to približno iste vrijednosti. Osim što se motor bitno lakše vozi jer nema više tih kvačila, mijenjanja... Ako se hoćeš voziti ugodno, ovo je prava stvar. Ako ti je do turiranja, mijenjanja brzina, onda ovo nije za tebe. Imam pravo o tome govoriti, jer sam prošao sve to, mijenjao dobre brzine, turirao i uživao. Naravno, ovo nije gotov projekt, doradit ću ga još malo", kaže Škaro. Kočnice i prednji ovjes su ostali od Ducatija, straga je pak sve od Zera. Uglavnom, kombinacija zadovoljava njegove 'utility-prohtjeve'.

"Ide nekih 160 km/h, što mi zapravo ni ne treba, a do stotke ubrzava za pet sekundi. To je skoro najslabiji njihov motor u ponudi, sada je Zero duplo jači. Uglavnom, jako sam iznenađen, ispalo je iznad svih očekivanja. Osim što je bilo mnogo zahtjevnije no što se činilo. Bilo je velike borbe", ponovno naglašava Škaro. A kako bi tek bilo da je sve slagao s praznog lista papira?! Jer, nemojmo zaboraviti pogonski sklop i baterija su kompletno od Zera, po tom se pitanju nije imalo što filozofirati. Kao, recimo, kada je slagao e-aute od hrpe dijelova koje je tada pronalazio na Internetu ili odlagalištima sekundarnih sirovina.

Naravno, cijeli projekt nije mogao proći bez pokoje naizgled beznačajne, no u osnovi problematične greške. "Iako sam bio vrlo pažljiv kod sastavljanja, napravio sam pogrešku. Nisam otkačio senzor od bočnog nogara (nema klasični prekidač) pa sam ga otkinuo. Te tri gotovo nevidljive niti. I kada sam sastavio motor, nije htio krenuti s mjesta... Shvatio sam da sam negdje kiksao jer sam mogao krenuti tek kad sam malo pogurao motor, kada dobije inerciju. Razmišljam u čemu je problem, ali ne znam skoro ništa o tome. Znam puno više od ljudi koji ne znaju ništa o motorima, ali nisam ni električar ni elektroničar", zaključuje Škaro. Previše skromnosti za nekoga tko u desetljeće i pol već ima gomilu e-projekata iza sebe, a sasvim sigurno ćemo ih se još nagledati.