Biti moto-mehaničar u Njemačkoj - Magazin

Članak | Biti moto-mehaničar u Njemačkoj

2018-02-16 , Autor: Andrija Jovanovac

Nije riječ o još jednom prepričavanju bajki iz inozemstva na koje redovito nailazite na senzacionalističkim portalima. Prije svega, želim ukazati na različitosti oko poimanja i održavanja motocikala u Hrvatskoj i u Njemačkoj

Jednosmjerna karta u mom je džepu, i krećem put Njemačke. Ni u jednom trenu nisam si postavio pitanje jesam li pogriješio, a ne postavljam ga ni dan-danas, gotovo dvije godine kasnije. Jednostavno, kucnulo je vrijeme za novi početak. Nakon dolaska u grad Flensburg, koji se nalazi na sjevernoj granici Njemačke s Danskom, zbrajam prve dojmove i pokušavam uloviti korak sa svakodnevicom. Prijava, bankovni račun te ostala potrebna papirologija riješeni su u dva-tri dana.

Prvi posao na koji sam došao bio je u firmi u vlasništvu - naših ljudi. Poslije određenog vremena shvatio sam da pojedinci „mogu otići iz sela, ali selo iz njih nikada“. Mizerne satnice i nekorektno ponašanje poslodavca ubrzo me natjeralo na razmišljanje, a potom i reakciju. Budući da sam rođen u Njemačkoj pa mi jezik nije prepreka, traženje drugog posla nije bio problem.

Na oglas za radno mjesto mehaničara naletio sam sasvim slučajno. Razgovor je protekao u iznimno korektnom i pozitivnom tonu, no poučen prethodnim iskustvom, euforiju sam zadržao u granicama. Poslije tri dana dolazi poziv za probni rad. Kaže Švabo: „Da vidimo drži li tvoja priča vodu ili je sve samo vrući zrak.“ Vlasniku firme sam već prije napomenuo da nemam završenu školu za mehaničara, ali da imam 20 godina iskustva koje sam stekao u svom servisu. U tom trenu nisam znao da mi je konkurencija nekoliko školovanih mehaničara za motocikle.

Probni rad se na kraju pokazao vrlo jednostavnim. Tražio sam da mi daju što je trenutačno u servisu najteže i najzahtjevnije za odraditi. Voditelj servisa se čudio kako sam sve obavio tako brzo, na koncu je došao i vlasnik servisa koji mi je pružio ruku i rekao: „Primljen si.“ Prema njegovim riječima, u mom je slučaju presudilo iskustvo! Bio je to moj novi početak u Bruno’s Moto Companyju u vlasništvu Rainera Klöcknera, izučenog moto mehaničara s više od 35 godina radnog iskustva.

Trebalo mi je da se naviknem na okolinu i tempo, a veliku pomoć pružile su mi kolege koji su nesebično bili svaku sekundu uz mene. Sam posao u servisu dobro mi je poznat, no trebalo je poštovati novi sustav i način rada. No, motiv prenošenja cijele priče na papir - na inicijativu glavnog urednika Motorevije, mog dugogodišnjeg prijatelja - nije prepričavanje bajki iz inozemstva na koje redovito nailazite na populističkim portalima. Želio sam ukazati na neke različitosti oko poimanja motociklizma u Hrvata i Njemačkoj, samog održavanja...

Recimo, isprva sam bio šokiran pogledom u servisne knjižice ili na brojač kilometara. Nisam mogao vjerovati da su neki motocikli prešli i po 200.000 km, s originalnim te nikad repariranim motorom. Hej, 200 tisuća! Čak i ovdje na sjeveru Njemačke, gdje su klimatski uvjeti za vožnju iznimno nepovoljni (kiša, hladnoća, snijeg), nije rijetkost sresti čak i 125-icu koja je prešla više od 50.000 km s originalnim motorom.

Tek nakon nekog vremena shvatio sam da je svemu ponajviše kumovalo kvalitetno i redovito održavanje. Ovdje se većina motocikala servisira barem jednom godišnje, iako nisu prešli kilometre za servis, a i način vožnje sasvim je drukčiji nego u Hrvatskoj. Vozi se sa znatno više razuma, nema turiranja po crvenome dok ne izleti klipnjača i divljanja po moto susretima (nagledao sam se tog iživljavanja), preskakanja servisa, krpanja, „preslagivanja“...

Također, ovdje je sasvim uobičajeno kupiti motocikl koji je prešao 50.000 km i ne razmišljati o tome koliko još može prijeći. To mi je jedno sasvim novo iskustvo, jer sam se tijekom godina dosadašnjeg rada nagledao katastrofa koje bolje da i ne spominjem, a prije svega su prouzrokovane nemarom vlasnika te nepravilnim održavanjem.

Nova sredina i novi ljudi neminovno su za sobom povukli i novo znanje. Budući da je riječ o ovlaštenom Yamahinom servisu, morao sam naučiti raditi s novim programima za održavanje. Primjerice, od ove godine gotovo sve Yamahe prilikom servisa ili periodičkog održavanja moraju putem laptopa biti povezane sa serverom u Japanu koji bilježi sve radove, vrijeme i kilometražu. Isti program služi i za dijagnostiku, tako da nema varanja.

Ako vlasnik motocikla želi ostvariti pravo na garanciju, sve mora biti odrađeno korektno te prema pravilima koja postavlja sama tvornica. Stoga su tu i školovanja za nove modele, bez kojih bi bilo vrlo teško pratiti napredak koji se danas nameće jednom servisu. Dakle, učenje nikada ne prestaje. E sada, neki će reći da sve to postoji i u Hrvatskoj?! Istina, ali se rijetki toga pridržavaju. Kod nas svi pametuju i misle da znaju bolje, ili jednostavno ignoriraju cijeli sustav misleći da je osmišljen za neke druge „jelene“. Jer, njima će to odraditi „frend uz pivo i roštilj“...
Premda je riječ o ovlaštenom Yamahinom servisu, radimo sve japanske marke te još pokoju europsku. Posla u svakom slučaju ne nedostaje i nikada nam nije dosadno - čak ni zimi, što je još jedna velika razlika u odnosu na Hrvatsku.

Spomenimo i mjerenje ispušnih plinova. Njemu se podvrgavaju svi motocikli stari do 30 godina i apsolutno je svi moraju ispunjavati u skladu s propisanim normama. U suprotnom - nema plakete za tehnički, a samim time ni vožnje. Zakoni su ovdje vrlo rigorozni i po pitanju guma. Za svaki motocikl se posebno odobravaju modeli guma, a isto vrijedi i za dodatnu opremu. Svaki dodatno ugrađeni dio koji na sebi nema odgovarajući broj i oznaku, ne može se ugraditi kao dodatna oprema bez posebnog pregleda i dopuštenja stanice za tehnički pregled. Manipulacije na ispušnim sustavima - toliko omiljene u HR - ovdje su nepojmljive i rigorozno se kažnjavaju, kako zbog prekoračenja buke tako i ispušnih plinova.

A što je s povećanjem snage? Ako je ugrađen dio za tako nešto ili je manipulirano sustavom ubrizgavanja - a nakon toga nije odrađeno odgovarajuće mjerenje na dinamometarskom stolu i sve upisano u knjižicu vozila - vozilo nije tehnički ispravno i slijedi kazna. U slučaju prometne nezgode, osiguranje vam neće isplatiti štetu jer niste naveli promjenu, što za sobom ponovno nosi i veći razred osiguranja. Drugim riječima, ovdje sve mora biti prema zakonu - baš kao i u Hrvatskoj - ali je velika razlika što se ovdje zakon, gotovo bez iznimke, poštuje i svi ga se pridržavaju.

Koliko god moj posao bio isti, toliko se i razlikuje, no na sve sam se brzo priviknuo. Ne kaže se uzalud da se lako naviknuti na bolje. Brzo sam shvatio da uz malo truda i hrabrosti neminovno dolaze i rezultati, a važno je da u poslu ne posustajete, već da stalno pružate maksimum jer će poslodavac vaš trud na kraju - itekako honorirati. Na kraju sve ovisi o vašim željama i snovima, no kakvi god bili, slijedite ih jer nikada nije kasno za - novi početak.

Zajednica | Komentari