2009-02-15 , Autor: Mario Crnković

Engleski razvoj motocikala datira još iz 19. stoljeća i u povijesti motociklizma svakako je jedan od najzanimljivijih. Doduše, moramo biti sasvim iskreni i reći da je bio pomalo 'konzervativan', ali imajući na umu tu poznatu britansku karakternu osobinu uz apsolutno držanje do tradicije, to i nije tako neobično. Naime, osim sveopće poznatih marki koje su započele s proizvodnjom postojale su i male tvornice, tada gotovo radionice, iz kojih je nerijetko naposljetku izašao pravi biser moto tehnike tog vremena i ostavio duboki trag u povijesti motociklizma uopće.

Takva tvrtka bila je i Williamson iz Coventryja, pod voditeljskom paskom Williama ( 'Billy' ) Williamsona koji ju je osnovao 1911., a dotad je radio kao direktor u firmi Rex. No, poslije poznanstva s Williamom Douglasom iz glasovite moto kuće Douglas, a koji je usput rečeno, Billyjevog brata Howarda zaposlio kao testnog vozača, započinje njihova suradnja te prvi motocikli izlaze pod imenom Williamson-Douglas. Isto tako, valja spomenuti da je Douglas bio golema tvornica, a uz izradu jedno- ili dvocilindarskih motora počela je razvijati i bokser motore, u Engleskoj poznate pod nazivom flat-twin. Prvi zajednički projekt bio je motocikl s ugrađenom mašinom od 350 kubičnih centimetara, no Billy Williamson istodobno je počeo raditi na vlastitom projektu. Tako je tvrtka Douglas između ostalog u kućnoj radinosti razvila i veliki bokser od 994 kubična centimetra s vodenim hlađenjem, predviđenim za ugradnju u automobile svoje proizvodnje, ali i daljnju prodaju zasebnih agregata što je bila učestala pojava u to vrijeme, a slijedili su je i JAP i BMW.

Godine 1912. uz svesrdnu Douglasovu pomoć Williamson prikazuje svoj uradak, nazvan jednostavno williamson flat twin, koji je uz spomenuta 994 kubična centimetra obujma imao dva međusobno spojena hladnjaka za rashladnu tekućinu, ali i zbog svoje prvobitne namjene, ručnu automobilsku polugu za paljenje i nožnu polugu kvačila. Osim toga, šasija je s dvjema poprečnim čeličnim cijevima pod motorom, kasnije poznatog sustava mnogih proizvođača, bila za to vrijeme zaista moderno koncipirana. Prednja vilica je bila pak trapezni model douglas-druid s dvjema oprugama postavljenima unutar vilice, a kočnice su bile uistinu skromne. Naime, prednja je bila slična onoj na biciklima, a stražnja je preko pedale i kočne trake kočila stražnji kotač. Motor je bio smješten u smjeru vožnje sa središnjim Amalovim karburatorom i omogućavao sekundarni prijenos preko lanca, a ukupna suha masa bila je samo 136 kilograma što je i u današnjim uvjetima iznimno zavidna brojka. Nažalost, najviša brzina je bila posve skromnih 88 km/h. 1912. je ugrađen mjenjač s trima brzinama te je promijenjena poluga za paljenje, a 1913. izlazi i model s zračnim hlađenjem. No, početak Prvog svjetskog rata prekida proizvodnju, a 1919. izlazi model s JAP-ovim zračnohlađenim motorom V2, bočnim ventilima te redizajniranom šasijom. Nažalost, to je bio i prekid poslovnog odnosa s Douglasom koji je nastavio s proizvodnjom bokser motora za različite ugradnje, ali i kompletnih motocikala i automobila. Na tržištu se održao još sljedećih 30 godina, a pritom je snažno utjecao i na razvoj drugih bokser motora, kao primjerice motor ugrađen u svjetski poznati citroen „spaček“.

Međutim, to je sasvim neka druga priča. Stoga ćemo se tvrtke Douglas i njezinih modela svakako dotaknuti u sljedećim brojevima, a Williamsonova firma nepovratno se gasi 1920., i to nakon nenadane smrti osnivača Williama Billyja Williamsona koji je doživio srčani infarkt. Nažalost, reći će mnogi moto kritičari tog doba, jer su njegovi modeli, a posebice ovaj 'imali karakter', ali i vozaču pružali poprilično udobnu vožnju te neznatne troškove održavanja. Uz to, vodenohlađeni bokseri i kasnije su bili izuzetno rijetki tako da ovaj model predstavlja neprocjenjivi biser zapisan zlatnim slovima u moto legende svih vremena.