2007-08-07 , Autor: Danijel Puljek, Slike: Motorevija | |
Unatoč nekim nedostacima, pogonski lanac još je najbolji kompromis dobrih i loših osobina pri prijenosu momenta na stražnji kotač. Izdržat će 20.000 do 30.000 km, ali ga treba redovito podmazivati
Lanac je jedan od rijetkih dijelova motocikla koji su zadržali stari „gnjavatorski“ stil pa traži relativno čestu njegu, a kao način prijenosa momenta poznat je jako dugo. Zašto onda domišljati konstruktori nisu pokušali unaprijediti taj prijenosni mehanizam i zašto je još većina današnjih motocikala opremljena njime? Ako mislite da proizvođači sprejeva za lance imaju prste u tome - griješite, jer lanac je unatoč nekim nedostacima još najbolji način prijenosa momenta na stražnji kotač motocikla.
Na današnjim motociklima lanci trpe veliki stres zbog velikih snaga motora, a posebno kod V-izvedbi, gdje su naizmjenične sile koje ga „rastežu“ u radu vrlo velike. Ipak, tehnologija proizvodnje omogućila je da uz redovito održavanje prežive 20.000 do 30.000 km, ovisno o modelu, što je zadovoljavajuće s obzirom na prosječno prijeđeni broj kilometara prosječnog motociklista po sezoni. Uz to, širenje tehnologije omogućilo je mnogim proizvođačima pogonskih i prijenosnih lanaca da lance za motocikle uključe u svoje proizvodne programe.
Razlog rasprostranjenosti lanca treba tražiti u njegovoj dobroj osobini amortizacije pogonskih sila, što je na motociklima iznimno važno. Zbog konstrukcije „na zakovicama“, on ublažava promjenu vučne sile na stražnjem kotaču pri, primjerice, prebacivanju u niži stupanj prijenosa u agresivnijoj vožnji i ne ometa voznost. Ako ste vozili motocikl opremljen kardanom, znate o čemu govorimo.
Amortizacija kao najveća prednost lanca u principu je vrlo slična aviokonstrukcijama, gdje se dijelovi oplata spajaju zakovicama, a ne puno modernijim zavarivanjem. Zbog velikih opterećenja u zraku koja djeluju na trup zrakoplova potrebno je da konstukcija „diše“, jer bi - da je prekruta (varena) - pucala pod opterećenjem. Upravo isto radi i lanac kao veza mjenjača i kotača. Kad lanac previše nategnemo, tad i on lako puca, upravo zato što smo mu onemogućili prirodnu amortizaciju.
Nadalje, svaki prijenosni mehanizam ima određene gubitke uzrokovane trenjem. Gubitak snage zbog trenja dobro podmazanog lanca je pet do sedam posto, a kad ga se ne održava, može biti veći i od 10 posto. „Konkurencija“ u obliku kardana i zupčastog remena gubi sedam do deset posto (kardan) i oko pet posto (remen).
Razloga raširenosti lanca ima još. Iako je izgubio primat na putnim motociklima u korist kardana, to se dogodilo samo zbog održavanja. Motocikli namjenjeni za duge rute često bi bili hendikepirani ograničenjima lanca pa je kardan, kao prijenosni mehanizam koji u pravilu ne treba održavati, preuzeo njegovo mjesto. Ne treba zaboraviti ni to da masa tourera dopušta „teški“ kardan i njegov utjecaj na stražnji kotač. U nekim klasama njemu je iz istih razloga ulaz zabranjen.
Remen je svoje mjesto pod suncem također izborio zbog (ne)održavanja, ali je njegovo širenje po moto svijetu ograničeno relativno skupom izradom i činjenicom da, ako želimo da nam silu prenosi bez gubitaka, mora biti dobro nategnut. To uključuje ugradnju zatezača, njihova često komplicirana konstruktorska rješenja po pitanju smještaja i, dakako, povećanje mase. Što se tiče utjecaja vanjskih sila, remen je najosjetljiviji, iako ga neki proizvođači takvim ne smatraju, a male promjene u zatezanju uzrokovat će njegovo brzo trošenje, pogotovo u kombinaciji sa snažnim motorom.
U svakom slučaju, pogonski lanac još je najbolji kompromis dobrih i loših osobina, i lančana reakcija zasad je nezamjenjiva. Na kraju odjava u revijalnom tonu: sretan put i ... ne zaboravite podmazati lanac!