2008-06-21 , Autor: Mario Crnković, Slike: Razni izvori

Kada je Sovjetski Savez između istoka i zapada navukao takozvanu željeznu zavjesu, sve zemlje istočnog bloka unutar Varšavskog pakta bile su primorane na vlastiti industrijski razvoj. Tako je bilo i s razvojem motocikala, odnosno osim u zemljama pakta nije bilo nikakvog uvoza, ali gotovo su sve imale svoju produkciju - Jawa u Čehoslovačkoj, MZ u DDR-u, a Pannonia u Mađarskoj. Prisjetit ćemo se ove posljednje tvrtke za proizvodnju motocikala koja je s radom započela početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, a svoj kraj doživjela sredinom 70-ih.

U gradu Danubio, južno od Budimpešte, gdje su bili Pannonijini pogoni, 1952. započinje razvoj i proizvodnja, i to najprije s modelom csepel s ugrađenim klasičnim dvotaktnim motorima koji - iako nije bio pretjerano revolucionaran - ipak je solidno konstruiran i obrađen. Također, u njih su se ugrađivali motori od 125 i 250 kubičnih centimetara, a u isto vrijeme započinje razvoj i proizvodnja skutera 'R-73' s velikim kotačima i moto mehanikom, a motor je bio središnje postavljen u tunelu pod sjedalom.

Spomenuti csepel 250 bio je prvi model koji je sišao s proizvodnih traka mađarske tvornice, i to u verzijama 'T1' i 'TLB 250' koji je u skladu s tadašnjom modom u motociklističkoj industriji imao oklopljen motor i dio stražnjeg kotača, a početkom 60-ih godina prošlog stoljeća model 'T5' krasili su već ugrađeni žmigavci te ljepši i moderniji dizajn od prethodnika. Osim toga, model od 250 ccm raspolagao je sa 14 KS s primarnim prijenosom snage preko zupčanika i radilicom koja se okretala u suprotnom smjeru od sekundarnog prijenosa što je bio preko lanca. U isto vrijeme izrađivali su i izuzetno lijepe i kvalitetne cross i enduro motocikle, a odvažili su se čak i na izvoz (osim u zemlje istočnog bloka, i u SAD ). Povrh toga, njihovi su modeli od 250 kubičnih centimetara sudjelovali u utrkama motokrosa, i sa svojih 20 KS bili su podosta uspješni. Moramo spomenuti i jedan zanimljiv model, a riječ je o dvocilindarskom boxeru 'RB 250' koji je nažalost ostao samo prototipom.



Od 1963. do 1975. proizvodili su se samo bicilindarski modeli inspirirani njemačkim modelima tvornice Adler, najprije P10 sa 19KS, zatim P-20 i P-21 sa 23 KS, petobrzinskim mjenjačem i poboljšanom ciklistikom te ugrađenim bočnim koferima.

Na sportskom planu osim utrka motokrosa treba reći da je Pannonia sudjelovala na utrkama Bol d'Or, a već 1956. s monocilindarskom pannoniom 250 na 24 sata Le Mansa, i to sve do 1959. Na spomenute se utrke vraća u sezonama 1972. i 1973. s modelom P-20, s dvocilindarskim motorom, povećanim spremnikom goriva, ekspanzionim ispušnim cijevima, ugrađenim Mikunijevim karburatorima te 30 KS što je osiguravalo najvišu brzinu od 170 km/h. Osvojeno 23. mjesto u toj sezoni bilo je uistinu respektabilno, i to posebice imajući na umu da su mnoge honde i laverde ostale daleko za leđima pannonie 250 P-20.

No, svoj je maksimum ta motociklistička kuća pokazala 1975. godine s modelom P-350 koji je imao ugrađeni dvotaktni motor s dvama cilindrima i 324 kubična centimetra, najveću snagu od 32 KS te najvišu brzinu od 140 km/h. Uz modernu šasiju i izgled imao je mjenjač s pet brzina, ali i doboš kočnice i lošu ciklistiku, pa nikako nije mogao konkurirati invaziji s Dalekog istoka. Tako se već krajem 1975. polako gasi proizvodnja u tvornici Pannonia koja je predstavljala nacionalni ponos Mađarske te je bila simbolom demokracije i neovisnosti od ostalih proizvođača, a kako su je tada prikazivali komunistički čelnici vođeni politikom iz Moskve.
Pannonia je, baš kao i mnoge druge tvrtke, bespovratno otišla u povijest.