2009-07-07 , Autor: Markus Jahn, Slike: Markus Jahn

Stvarno? Buba te „namazala“! Grupno ismijavanje na redakcijskom kolegiju nije prestajalo. Kolega Karsten Schwers, glavni testni vozač Motorrada, doživio je neočekivanu blamažu. Naime, na najjačem serijskom motociklu današnjice - yamahi Vmaxu – u utrci na 402 metra, u ravnini mjernog senzora na kraju piste prva je prošla prastara buba iz 1973. godine. No, da bismo potpuno pojasnili tu neobičnu, ljuto-neugodnu situaciju, ipak moramo sve detaljno prepričati.

Protagonisti su kao što smo već rekli – yamaha Vmax, 200 KS snažan drag bike, te VW buba, generacija 1973., tehnički ne tako osjetno udaljena od serije – što smo, dakako, izrekli s velikom dozom opreza.

Vozači – Thomas Kemp, 44 godine, bubin vlasnik, ujedno i vozač, te Karsten Schwers, 37 godina, guru testa i baze podataka mjerenja. Treći je organizator – Gert Thole, Motorradov šef testa i tehnike.



Drama na 402 metra odvijala se na prostoru bivše američke zrakoplovne baze nedaleko Bitburga. Uzletno-sletna pista poprište je stalnih događanja njemačke drag scene, a u ovom trenutku slovi kao kultno okupljalište.

Sve je počelo onog trenutka kada je Thomas Kemp nazvao našu redakciju i predložio utrku. I to protiv bilo kojeg serijskog motocikla! Izbor je odmah pao na Vmax, jer koji motocikl u ovom trenutku može parirati zvijeri koja svoj postanak duguje utrkama na četvrt milje.

Naravno, cijela je redakcija pomno analizirala i računala stotinke koje su – kako bi Vmax bio bolji – trebale biti presudnima. Teorija je govorila da će u tome i uspjeti. No, kako to obično biva, u praksi je sve drukčije. Što je krenulo po zlu? Yamaha je tek dan prije samog dvoboja osvanula u našoj redakciji. Dakle, vremena za testove, fina dotjerivanja, eventualne prilagodbe, druge gume – nije bilo.

Za razliku od nas, koji smo iznimno olako pristupili tom dvoboju, vozač bube pripreme je obavio iznimno profesionalno i kvalitetno. Naime, Kempov „Herbie“ je ekstremno tehnički rafiniran što ustvari nimalo ne čudi. Jer, halo, nazove li netko u redakciju te ponudi utrku s bilo kojim serijskim motociklom – ili ili nema sve daske u glavi ili je pravi znalac! Naravno, ispostavilo se da je – ovo drugo.



Thomasov otac je 1973. kupio VW bubu, vozio je deset godina te je ključeve – kao poklon za osamnaesti rođendan – predao sinu.

Sve je na automobilu još neko vrijeme bilo uobičajeno, točnije do 1986. godine kada ga je uhvatila tuning-groznica. A ona, kao što je poznato, ne popušta tako lako. Ustvari, njoj se nikad ne nazire kraj, jer uvijek ostaje još ono „nešto“. Točnije, ona preinaka i dogradnja koju vlasnik uvijek oslovljava posljednjom.

U ovom trenutku buba je stala na 680 kg. Osnova motora je VW-ov bokser obujma 2,9 litara, snage 308 KS. Lista ugrađenih posebnih dijelova može se ispisati na papir koji se vjerojatno proteže od Stuttgarta do Zagreba: vrata, hauba, branici – sve od karbona. Rasplinjači 62 mm, titanski ventili, klipovi od 103 mm, launch control i još mnogo, mnogo toga.

A naša redakcija? Na streljanu je pristigla bez municije! Sa serijskom yamahom, na standardnim gumama, i s „tek“ 182 KS (kako je kasnije pokazao mjerni stol). Od čuvenog drag-modusa očekivali smo znatno više, a guma se na stazi klizala poput bakica na zaleđenom pločniku.



Unatoč svemu, naš je Karsten nadasve motiviran. I satelitska TV-kuća Vox je tu, a Karsten je baš za tu priliku odjenuo novi novcati kombinezon, čizme i kacigu.

Dakle, kreće prva utrka. Karsten drži okretaje oko brojke 3000, drži ga na spojci te u polegnutom položaju odvrće gas do daske. Prva, druga, treća – sve bez upotrebe spojke. Nakon što je prošao ciljem, mjerni sudac je zabezeknut. „Hej, 10,54! I to s ful serijskim motociklom. Dobar je taj vaš Karsten.“

No, Karsten je nešto umjereniji: “Zahvaljujući velikom međuosovinskom razmaku svatko na Vmaxu može biti trkačem na 400 metara. No, danas na tom mjestu s ovim motociklom nitko ne može ići manje od tri sekunde, a na četvrt milje manje od 10,50.“

Okej, vrijeme nije loše, no je li to dovoljno za drag-bubu? Thomas Kemp se pokazuje, baš kako smo i slutili, pravim profesionalcem. Nekoliko pripremnih rituala, kontrola pritiska guma. Spreman!

Još uvijek gori crveno svjetlo na semaforu. Tišina, puna koncentracija vozača. Ubacivanje u prvu brzinu, podiže se hidraulična ručna kočnica koja stražnje kotače čvrsto drži na zemlji. Istodobno, prekidač kočnice aktivira launch control, okretaji su na 7100! Pali se zeleno, otpušta se spojka i ručna kočnica - buba starta.

I to kako, poput projektila ispaljenog iz topa. Thomas znalački upravlja dugim hodom H-mjenjača. Uz to, pritisak u gumama, ovjes, motor – sve podešeno idealno. Rezultat – 2,44 sekunde od nula do 100 km/h, i 10,35 sekundi za 402 metra.



Respekt. Buba je brža i tu nema polemike. Tko bi to prije utrke pomislio? Očito samo njezin vlasnik. Gert Thole se mora pomiriti s porazom. Barem ovaj put. No, sve nekako „smrdi“ na revanš. 

---

Tko je brži?



Analiza mjerenja pokazuje gdje buba stvara prednost. Na početku, na startu. Buba kreće kao da ju je netko ispalio iz topa, a do 50 km/h joj treba samo 0,8 sekundi. Trakcija je, zahvaljujući širokim i „debelim“ gumama te niskom težištu, fenomenalna. Budući da njegov stražnji kotač proklizava uslijed erupcije snage V4 agregata, Vmax se protiv toga ne može boriti. U istom razdoblju yamaha stiže tek na brzinu od 22 km/h. Prednost koju Vmax – iako su mu ubrzanja do 200 km/h bolja te iako mu je izlazna brzina na 402 metra viša – ne uspijeva dostići čak ni na udaljenosti od četvrt milje.

Da bi taj sprint dvoboj olako okončala u svoju korist, yamahi nedostaje tek deset do petnaest metara. Tek kada trakcija više nije glavna tema, dakle kada je riječ o čistoj snazi, težini te otporu zraka, Vmax preuzima inicijativu.

Sa 2,16 kg/KS (s vozačem) omjer mase i snage je približan kao i kod bube (2,46 kg/KS). Onaj tko s pravom postavi teoriju da je hayabusa ili neki supersportaš taj dvoboj mogao okončati u svoju korist, grdno se vara. I njima, baš kao i Vmaxu, treba oko 10,5 sekundi za 402 metra, dok buba ide – 10,35!